Više od dvadesete godina od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, pitanje memorijalizacije odnosno trajnog sjećanja na žrtve postalo je jedno od važnijih pitanja za kolektivno pamćenje Bošnjaka. Ono što je evidentno u BiH je odsustvo tematike genocida u obrazovnom sistemu što je ključno za kolektivno pamćenje jednog naroda.
S druge strane, izgradnja memorijalnih centara i šehidskih obilježja u većini slučajeva proizlaze inicijativom iz lokalne zajednice. Ovaj rad tretira pitanje dosadašnje memorijalizacije žrtava u BiH, komparativno analizira rješenje u drugim državama te nudi nekoliko preporuka za buduću memorijalizaciju.
