Krajem 2023. godine u izdanju Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka objavljena je knjiga “Ulema na Balkanu između dva svjetska rata”. Urednica knjige je dr. Sumeja Ljevaković-Subašić.

Publikacija „Ulema na Balkanu između dva svjetska rata“, pored predgovora, sadrži obraćanje reisul-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića na otvorenju ove konfrencije te četiri poglavlja koja obuhvataju 19 radova.

Poglavlje „Život i djelo istaknutih alima koji su ostavili dubok trag između dva svjetska rata“ obuhvata sedam radova u kojima je iscrpno predstavljen život, naučni rad i društveni angažman alima: Abdullaha ef. Fočaka, kurra hafiza Ahmeda ef. Redžebašića, Abdulaha ef. Serdarevića, Ibrahima ef. Ajanovića, Džemala ef. Hulusića, hafiz Hasana ef. Smajlovića i Omera ef. Okanovića. Radovi dr. Ferida Dautovića, dr. Mevludina Dizdarevića, dr. Šefke Omerbašića, Mustafe Muharemovića, mr. Mehe Manjge, Emira Šečića i Jusufa Džafića portretiraju teško ekonomsko i političko stanje u kojem su se našle muslimanske zajednice u ovom periodu te kako je ulema, unatoč svemu, ostajala vjerna svojoj misiji.

Drugo poglavlje „Ulema kao okosnica vjerskog i društvenog života u različitim regijama Bosne i Hercegovine i okoline između dva svjetska rata“ sadrži sedam članaka u kojima je obrađena ulema koja je ostavila trag u Gornjovrbaskoj regiji, Rogatici, Gradačcu, Visokom, Banjoj Luci, Velikoj Kladuši i Nikšiću. U ovim radovima obrađene su muftije, šerijatske sudije, imami-matičari, imami, muallimi, hafizi i drugi vjerski autoriteti u ovim regijama. U radovima dr. Elvira Duranovića, dr. Zehre Alispahić, mr. Nusreta Kujrakovića, mr. Saita S. Šabotića, mr. Mustafe Behramovića, mr. Admira Blitovića te mr. Vedada Mustedanagića naročito je došlo do izražaja primarno nastojanje uleme da prenesu emanet vjere na nova pokoljenja. Iz njihovih životopisa prepoznaje se fokus Islamske zajednice koji je u ovom periodu najviše bio usmjeren na vjersko-prosvjetni rad u mektebima, medresama, te osnovnim i srednjim školama.

Treće poglavlje „Muderrisi i šejhovi na Balkanu između dva svjetska rata“ sadrži tri rada. Rad dr. Sumeje Ljevaković-Subašić tretira muderrise Gazi Ferhad-begove medrese u Tešnju, dok mr. Vedad Hurić posebno obrađuje predavače arapskog jezika u Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu u periodu između 1918. i 1945. godine. Ovi radovi posebno su značajni jer podsjećaju na bogat naučni opus muderrisa koji su svoju službu obavljali u školama koje su do Drugog svjetskog rata zatvorene. U radu autorice dr. Azre Medare obrađeni su Melamijski šejhovi koji su djelovali na području Makedonije, Kosova i Bosne i Hercegovine između dva svjetska rata. U ovom radu posebno je došlo do izražaja kako su melamijski šejhovi, u znatnoj mjeri, doprinijeli razvoju književnosti muslimana na Balkanu u ovom periodu.

U četvrtom poglavlju „Istaknuti svršenici medresa i drugih vjerskih škola“ nalaze se dva rada koja osvjetljavaju aktivizam svršenika Koski Mehmed-pašine medrese i drugih vjerskih škola na društveno-političkom i kulturno-prosvjetnom polju. Analizirajući angažmane svršenika vjerskih škola kod Bošnjaka, dr. Edin Veladžić i Azem Feriz pokazali su kako su svršenici ovih škola ličnim primjerom pokazali narodu kako svaki pojedinac može doprinijeti ekonomskom, kulturnom i prosvjetnom uzdizanju muslimana.